MOJE IME: Sven
NADIMAK: (=WolF=)
BRACA: Tin, Filip
HOBI: Rukomet, ali mi ide gimnastika
SESTRICNE: Ena, Jelena
FRENDOVI: Marko,
DinkoStipe ...
FRENDICE :MarijaTihanaMajaInga ..........
1. Pratite ih svugdje po kući
2. Zamučite svaki put kada izgovore vaše ime
3. Pravite se da imate amneziju
4.Pričajte unatrag
5. Zabijajte se u zidove
6. Kažite im da se nošenje odjeće protivi vašoj vjeri
7. Upadnite im u sobu u 4 ujutro i kažite „dobro jutro, sunašce!“
8. Zarokčite svaki put kad se smijete, a onda se nasmijte još jače
9. Govorite sve riječi iz filma
10.Iščipajte im pramen kose i zavičite „DNA!!!!“
11. Nosite naljepnicu “I'm a retard!“
12. Pričajte s olovkom
13.Imajte 20 zamišljenih prijetelja i pričajte s njima CIJELO vrijeme
14. Pokušavajte se popeti na zidove
15. Vičite u javnosti „ne mama, neću te poljubiti“
16. Zabijte si kolce u nos i oči
17. Neko vrijeme palite i gasite svijetlo, a onda kažite „aha....sad kužim!“
18. jedite kosu
19. Primite ih za ruku i prošapčite „I see dead people!“
20. Dok se tuširate ili kupate, vičite „davim se!!!“
21. Na sve što vam kažu, uzvratite „lažljivče“
22. Pravite se da ste telefon
23. Pokušavajte plivati po podu
24. Kucajte im na vrata cijele noći
25. Kada kažu riječ iz pjesma koju znate, počnite je pjeva
NAJVEĆI STRAH: duhovi i ta sranja
TRENUTAČNA LOKACIJA: soba za komp
NAJSRAMOTNIJI TRENUTAK: neznam nesjecam se
NAJBOLJI PRIJATELJI : navedeno u boxu
NAJBOLJE PRIJATELJICE: navedeno u boxu
TO ILI ONO DRUGO?
DAN ILI NOĆ: dan
HAMBURGER ILI HOT DOG: hambić
LJUBAV ILI NOVAC: pola pola
IZGLED ILI OSOBNOST: pola pola
LJETO ILI ZIMA : ljeto
ZAGRLJAJI ILI POLJUBCI: ovisi kakav poljubac
ROMANTIČNI IZLAZAK ILI DIVLJI NOĆNI IZLAZAK: divlji nočni izlazak
KAVA ILI ČAJ: kavu ne pijem, a čaj ne volim, ni jedno ni drugo
VRUČE ILI HLADNO: vruče
SUNČANO ILI KIŠOVITO: sunce
JESI NEKAD...
BIO ZALJUBLJEN: normalno...
VARAO NA TESTU: uf, jako puno puta...
PUŠIO: ne...
PIO: naravno
DROGIRAO SE: još do tog nisam došao, al' ne pada mi napamet
BIO BUDAN CJELU NOĆ: milijun puta
IZOSTO IZ ŠKOLE: naravno...
BIO U AVIONU: nažalost nisam ali oču uskoro
PREVARIO NEKOGA: yep
PJEVAO POD TUŠEM: ne...
SMIJAO SE BEZ RAZLOGA: nisam =)
SJEDIO NA KROVU: yep
NAPISAO PJESMU: ne... - to bolje paše Deji ili Živki
CURE
TVOJA PRVA LJUBAV: Kika
KOJA TI JE CURA SLOMILA SRCE: nijedna...
TVOJA LJUBAV I POJEDINOST O NJOJ: trenutno sam slobodan...
BOJA KOSE: samo ne crvena uf...
BOJA OČIJU: plava
VISINA: malo niža od mene
OSONOST: -
GODINE: par mjeseci starija od mene ili mlađa...
STIL: duhovita, lijepa, nerazmažena...
ŠTO PRVO PRIMJETIŠ NA CURI: poprsje xD
KAKVE CURE VOLIŠ: razvijene, malo niže od mene, mlađe od mene, što duža kosa, plave oči, (..................)
Poltergeist je posebna vrsta duha, kojeg se ne može vidjeti i koji ne plaši ljude, nego pokušava nešto reći ili upozoriti. Ali, ipak se ne može reći da je dobronamjeran.
Poltergeist svoju pristutnost ne očituje siluetom ili prozirnom pojavom, nego pomicanjem predmeta, kuckanjem, nekontroliranim požarima koji se ne mogu ugasiti vodom i sl. Veže se za osobu, najčešće psihički nestabilnu ili stresnu, a može izazvati i teške fizičke ozljede, krvarenje pa čak i smrt. Poltergeista ne može otjerati nikakav svećenik niti egzorcizam niti bilo šta što je sve i što ima veze s religijom i svetinjama.
Parapsiholozi poltergeista smatraju određenom vrstom telekineze, točnije nekontrolirane telekineze koja prati osobu. To praćenje se najčešće manifestira noću, najčešće svlačenjem posteljine ili dizanjem predmeta u vis, kao i lupanjem po prozorima i namještaju, te požarima i poplavama koji sami od sebe nastaju i sami od sebe nestaju.
U kratkim crtama, evo jednog slučaja poltergeista. Ovaj slučaj dogodio se u Londonu, kada se poltergeist vezao , ne za osobu nego za prostoriju. Vezao se za prostoriju, za jean odvjetnički ured, koji je tog trena postao nemoguć za život i za rad. Po danu bio bio to sasvim običan ured, ali po noći… Tko god bi se usudio prenoćiti u uredu ujutro bi bio nađen mrtav, točnije raskomadan, a cijelu nić bi se čula vriska i buka te lupanje stolva. Iz praznog ureda se čulo lupanje stolova, te je po noći bilo nemoguće ući u ured, tj. bilo je nemoguće otvoriti vrata a nije ih se moglo ni razvaliti. Zgrada je kasnije srušena i izgrađena je nova u kojoj do dan danas ljudi normalno rade i danju i noću...
Kad je bila mala, vjerojatno kao i sva djeca, tokom faze zaluđenosti zvanju duhova i ostalih "benignih" dječjih interesa za stvari koje su pokupili iz filmova - zajedno sa svojih par prijateljica, Mirjana je napravila ouija ploču od papirića.
Ouija ploča je inače sredstvo pomoću kojeg se navodno može, ukoliko se koristi na pravi način, komunicirati sa svijetom koji našim defaultnim osjetilima nije dostupan - iako doduše mislim da je tu češće riječ o nekoj kolektivnoj svijesti koja se može projicirat kao npr. entitet. U osnovi sastoji se od svih slova, brojki 0 do 9 te riječi "da", "ne" i "doviđenja" - neke imaju i više riječi, znakova, boja i slično. Nekakvo staklo ili sličan predmet služi kao kursor, navigator, kojeg dotiču svi prisutni, a pomiče se prema određenim slovima, brojkama ili riječima - ovisno o odgovoru na zadano pitanje - bez da netko od prisutnih utječe na smjer.
No vratimo se mi na njihovu priču. ...nakon vlastitog rituala dozivanja nekog "s druge strane" za komunikaciju, pitanja su postavljanja i čaša je klizila preko slova davajući im odgovore. Kako naravno nijedna nije posve vjerovala da bar jedna od njih ne pomiče čašu, nisu se pretjerano prestrašile i sve su gledale kao igru - pomalo bizarnu, ali samo bezazlenu zafrkanciju. Nedugo zatim su iz stana izašle u dvor i rastale se - ostale su samo Mirjana i njena jedna prijateljica.
Par trenutaka kasnije pojavio se čovjek, i prišao im. Upitao ih je nešto u stilu: "što ste me pozvale?"
Zbunjene obje, pomalo prestrašene jer bio je mrak, a i čovjeka nisu poznavale, uostalom kao da se pojavio od nikud - rekle su kako ne znaju o čemu on govori, nakon čega je ova druga prijateljica pobjegla, ostavljajući Mirjanu samu.
Vidno ljut rekao je kako je upravo bio u hotelskoj sobi u Dubrovniku (inače ovo se sve događalo u Splitu) sa dvije žene i kako su ga prekinule u njegovom poslu, te da nije pristojno dozivat nekog ukoliko ga uistinu ne trebaju. Mirjana, iako prestrašena, rekla je da to više neće raditi - na što je čovjek samo otišao. Izašao je iz dvora, a kad je Mirjana potrčala za njim na cesti nije bilo nikoga. Čovjek kao da je ispario.
I danas, kojih 30ak godina kasnije, misteriju cijelog tog događaja nije razriješila. Da ih je netko čuo, pa zezao nije bilo moguće, jer dok su se igrale s ouija pločom bile su zatvorene u stanu, a to i ne objašnjava misteriozan nestanak čovjeka. Halucinacija nije, jer su onda obje halucinirale posve istu priču a to je praktički nemoguće. Izgleda da nije posve nemoguće uspostavit komunikaciju s onostranskim, ma što da se nalazilo tamo, no iz priloženog iskustva - bolje vam je da imate dobar razlog da to učinite - jer očito i stanovnici tog svijeta imaju potrebe od kojih se teže odvajaju.
Cure su sjele na pod oko ploče za gatanje i započele, kako su vjerovale, zanimljivu igru. Ana je pitala: 'Ima li koga?' Ploča se pomakla, a netko je odgovorio: 'Da!' Potom je Ingrid pitala: 'Tko je?', a odgovor je glasio: 'Gail.' Na pitanja – tko si, daj konkretniji odgovor i slično, ploča je stalno odgovarala: 'Gail!' Stoga su prešle na drugu temu i pitale: 'Što će se večeras dogoditi?', a glas im je rekao: 'Psi.' Kad su cure pitale što će učiniti s njihovim psima, ploča je dala odgovor: 'Vidjet ćete!'
Bea je gurnula ploču te su sve samo sjedile i buljile jedna u drugu bez ijedne riječi. A potom je tišinu prekinuo bolan jauk iz dvorišta! Cure su odmah skočile i pojurile da vide što je s psima te ugledale Larinog psa Archieja koji se stisnuo u kutu i bolno jaukao. 'Odmah smo pokupile svaka svog psa i odjurile u kuću', rekla je Bea te dodala: 'Pregledavale smo svaki centimetar svakog psa, a jadni Archie je na lijevoj strani tijela imao žig u obliku pentagrama koji je bio u krugu, što je simbol vještica!'
Ostatak noći provele su čuvajući svoje pse i nestrpljivo čekajući jutro da spale ploču za gatanje.
Zbog manjeg prekršaja jedan čovjek biva sam u ćeliji 14D. Nakon nekoliko trenutaka počeo je vrištati. Tvrdio je kako je s njim u ćeliji čudovište sa svvjetlećim očima. Priče o duhovima nius bilo rijetkost, ali su čuvari to smatrali besmislicama i pričama za laku noć. Nitko od stražara se nije obazirao na vrištanje zatvorenika. Vrištanje se nastavilo dugo u noć, sve dok nije naglo prestalo.
Ujutro je jadnik pronađen mrtav, ukočenog i prestravljenog izraza lica, sa vidljivim otiscima šaka oko vrata. Autopsijom je utvrđeno kako modrice koje su nastale usred gušenja nisu bile djelu ruku tog čovjeka, odnosno da se ne radi o samo-zadavljenju. Nešto je udavilo tog čovjeka, nešto što je s njim ostalo zaključano u ćeliji, nešto za što tvrde da i danas vreba iz ćelije 14 D.
Otočić Alcatraz se nalazi nedaleko od Kalifornijske obale. Početkom 1850-tih godina na njemu je uspostavljen vojni kompleks. Kasnije je taj vojni kompleks pretvoren u najstrože čuvani zatvor, u kojem su boravili najveći kriminalci. Među najpoznatijima je bio zasigurno Al Capone. 1963. Godine taj najuvaniji zatvor je zatvoren.
Godinama su čuvari, a kasnije i posjetitelji, bili svjedoci mnogim „pojavama“ duhova, koji bi se samo pojavili, te pred očima svjedoka stajali kao čovjek od krvi i mesa, da bi nakon nekoliko trenutaka ponovno nestali. Zvukovi stenjanja, vrištanja, agonije i boli izvirali su iz samih zidova bez ikakvog vidljivog uzroka.
Cijeli otok je ispunjen jezivim osjećajem da nikada niste sami. Negativna vibra postoji i danas, prožima svakog tko stupi na taj otok. U hodniku u bloku C, gdje su tri kriminalca ubijena u pokušaju bijega, često se čuju neobični zvukovi, no kada bi netko otvorio vrata hodnika kako bi vidio tko proizvodi takve zvukove, oni bi prestali a hodnik bi zjapio prazan. Čim bi se vrata zatvorila, zvukovi bi se ponovno pojavili. Osim zvukova ponekad bi se mogla vidjeti osoba, bolje rečeno duh u uniformi….
Koliko god strah u kosti utjerivao blok C ipak postoji i mnogo strašnije mjesto u tom kompleksu. Blok D. Nadograđen kao mjesto veće sigurnosti i veče brutalnosti u kažnjavanju zatvorenika. Zatvorenici iz tog odjela nisu bili u doticaju s vanjskim svijetom. Nisu smjeli raditi s ostalim zatvorenicima, niti jesti u glavnoj kantini. Jednom tjedno su imali pravo na rekreaciju, a dva puta tjedno na tuširanje.
Od 42 ćelije, 36 su bile poput ostalih u kompleksu, no okrenute prema Golden Gate-u odakle su puhali hladni vjetrovi, a čuvari su znali upaliti dodatno hlađenje kako bi im boravak u ovim ćelijama učinili još nepodnošljivijim. 5 od preostalih 6 ćelija poznate su pod nazivom „Hole“, bile su namijenjene najtežeim prijestupnicima. Smještene su u najhladnijem dijelu cijelog kompleksa, a sadržavale su samo umivaonik,nužnik i žarulju, koju su palili/gasili čuvari.
Madrac na kojem bi spavali noću, bio bi im uzet svakog jutra, nisu smjeli izlaziti niti do tuševa, nisu imali pravo na nikakvu zatvorsku literaturu, zatvoreni sami sa soom i do 19 dana, suočeni s vlastitom dosadom.
Zadnja ćelija – poznata kao „Oriental“ bila je mjesto najgore moguće kazne. Bez nužnika, umivaonika i ikakvog svjetla, samo mala rupa u podu za nuždu i hladnoća. Ćelija 14 D s početka priče bila je jedna od ćelija u „Hole“.
Danas posjetitelji i osoblje koje radi na otoku osjete „hladne točke“ unutar bloka D, koji je popraćen intenzivnim osjećajem. Kažu da su ćelije 12 i 14 D najaktivnije što se tiče paranormalnosti. Za 14 D je čak zabilježeno da je bila hladnija i za 20 stupnjeva od okolnih ćelija, a emocionalni naboj je najjači u kutovima.
Lovac na duhove Richard Senate je jednom prilikom sa vidovnjakom proveo noć zaključan u ćeliji 12 D, gdje kažu „stanuje“ zao duh. Čim su vrata ćelija bila zatvorena Senate je osjetio hladne prste na svom vratu, dok je vidovnjak imao vizije izobličenih tijela kao i tijela bez udova.
Priča o otoku Alcatraz je jeziva i sam po sebi, bez ikakve „pomoći“ duhova i ostalih neobjašnjivih fenomena, no ovi paranormalni događaji nisu počeli samom izgradnjom kažnjeničkog kompleksa. Mnogo prije nego je Alcatraz udomio svoje prve zatvorenika, bio je poznat među Indijancima kao mjesto kojeg su se klonili, vjerujući da se na njemu nalaze zli dusi.
Priče o neobičnim događanjima s otoka danas su dobro poznate i općeprihvaćene iako nikad znanstveno utvrđene, što je Alcatrazu donijelo nov i prikladan naziv među ljudima – Hellcatraz. Kako su očevici brojni, a mjesto vječno aktivno-lako se uvjeriti da ovo nisu priče za laku noć, nekakva energija vlada tim područjem, bilo izazvana samim umom promatrača kao neka vrsta autosugestije ili joj je izvor u onoj drugoj strani postojanja.
Eto i ja sam nabavio psa. Moje je pas žensko. Ima bijelu dugu dlaku i masku (to je ono oko njuske gdje nema dlake). U zadnje vrijeme me bas i neslusa ali nadam se da ce se to promjenit. Pasmina jo je Sibirski Samojed a ime joj je Gita. Kod nje me ponekad smeta sto je previse zivahna pa kada se nekad zaigra nece me slusat. Sada ima 10 mjeseci i nadam se da cemo uskoro imati i male. Ako se tko zainteresiro neka mi ostavi u komentarima. Eh to je ubrzo receno moj pas pozzzzzzz.
Nisam dugo bio jer nemam sto pisat eto sad se puno nagomilalo pa imam temu.
Eto da ja zapocnem. Ostavio sam curu (napokon!!!) a mislim bilo bi i vrjeme nakon 6 godina svatko dopizdi. Kako je pocela 2 školska godina sve sam bolji u skoli ali nedovoljno dobar. U iducu srijedu sam dezuran!!! Neznam ni sam kako jel imam zabranu posto vi nista neznate je cu vam sve ispricat. To se dogodilo kada smo prvi put ja i moj prijatelj stipe bili dezurni to je bilo tako cool pa smo isli napravit glupost NARUCILI SMO PIZZU U SKOLU!!!!!!!!!!!!!!!
Pa je tako ˛˛postovana ravnateljica˝˝zabranila nama dezurstvo. Kada sam ja to docuo otisao sam pravo do nje i poceo sam se svađati. Na svu srecu ona je to do danas VALJDA zaboravila. Ah nije me ni briga samo da sam dezuran a jesam!
Nemam sta vise pisat pa pozzz
ucer sam bio u gradu ludnica. Jucerasnji dan je bio nezaboravan bio sam do 1 vani zato sto je u 12 sati bio vatromet pa sam ga smio gledat ali ima jedna losa vjest UKRALI MI MOBITELLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLL
Neznam ni kak mi se to dogodilo skako sam na malom trampolinu 3 put odjedamput izao sam bos i poslje vatrometa sam se iso obut i nije bilo mobitela UZAS VEC 2. PUTTTTTTT UBIT CU SE MAJKE MI. Ali sta se moze vec je kasno trazio sam ga puni sat ali je bilo neuspjesno a jebiga neznam sta da sad radim i ako me ocete dobit nemozete jer ga nemam šmrs šmrc
ajd evo vam posta i nepisem drugi dok nebudem imo 100 komentara POZZZZ
Sta da pisem e da. Jednog jutra sam se isao vozit u park s bratom.dosli smo do jednog mjesta gdje mi je prico da se ubio.Ja sam se isao spustit zivi uzas bilo je dobro sve do onog trenutka kad sam letio ko ptica. Letio sam sve dok se nisam docekao na prednji kotac znate kolut onako,(slomio sam kocnicu razorio majicu i hlace a bicikl je bio u rasulu)dva tri i odma na noge. Bio sam strgan ali sam lago da mi je dobro da se ne zabrinu i da me puste van. Sad je sve doslo na normalno vec sam se udomio ovdje i svaki sam kut posjetio.....................................................................................
................................................................................................................................................................................
P.S.AKO NETKO IMA PSA LJEPOG BJELOG VELIKOG OSTAVITE U KOMENTARIMA OPIS I BROJ TELEFONA
Kada sam se vratio skoro sam zaplakao od srece kad sam vidio roditelje (to je jako jako jako cudan osjecaj).1.sam otisao do svoje sobe (u neredu kao i uvijek) 2.otisao sam do svojeg zeke (pankija ali mu se dlaka linja pa ga nemogi mazit) 3.jeo (savrsen rostilj) 4.sjeo na bicikl i otisao do grada (uzas zivi, sve su drveca bila po svuda pogotovo u parku. vidio sam da je najstarije drvo sruseno prava steta.) Dosao sam doma i zbunjeno pitao sta se dogodilo(jer na moru nismo bili informirani) brat mi je rekao da je Viroviticu pogodila mala pijavica. Sve mi je bilo jasno. Kasnije sam otisao kod frendova van se druzit.(mali je cudno sve se promjenilo znate sastajemo se tu pa onda drugdje ako nisi u toku ispo si.)Ukratko to bi bilo sve pozzz.
Na moru je bilo malo dosadno jer nije bilo tv-a pa smo se morali dosađivat 4 sata ali smo prezivjeli. Ove godine sam bio u Zatonu kod Šibenika. To vam je malo selo u kojoj je more uzasno i nebi se tamo kupao i da mi neko plati. Sve u svemu idem kupat u Srimu to je mjesto pokraj vodica od zatona do srime ima kojih 20 km pa idemo autom. Jednom smo bili u šibeniku i jednom u vodicama po mraku a po danu jednom u Šibeniku u a tri puta u Vodicama. U Srimi je plaza zakon ima neki zidic s kojega skacete u more i normalan ulazak u more. Plaza je nasuta kamencicima a 500 metara dalje je pjescana plaza za bebace. More je bilo savrseno 29 stupnjeva pa kad si ulazio u more nisi se mogao ohladit eto to bi bilo sve pozzzz i puno mi komica ostavite.
, Filip
Jelena 
Stipe 
...
Inga
. Jucerasnji dan je bio nezaboravan bio sam do 1 vani zato sto je u 12 sati bio vatromet
).1.sam otisao do svoje sobe (u neredu kao i uvijek
) 4.sjeo na bicikl i otisao do grada (uzas zivi, sve su drveca bila po svuda pogotovo u parku. vidio sam da je najstarije drvo sruseno prava steta.
